Mjesečeva palača, od Paula Austera (V.B.Z.) — ISBN-13 : 9532015817 — 216 stranica — 155 Kn — Vrsta : Padam. ✮✮✮✮✮
Znam da me uobičajni čitatelji, ovog puta, neće razumjeti, ali možda netko negdje hoće… I, tko zna, možda mi netko ostavi koji komentar ? Baš bi volio ! Ali, za sad, što je tu je, krenimo dalje. O čemu ću danas pisati ? O jednoj knjigi, naravno…
« Mjesečeva palača » je prva knjiga od Paula Austera koju sam pročitao, imoa sam onda tek 19 godina, ali sam znao da sam otkrijo nešto posebno : veliko djelo. Danas sam pročitao svu Austerovu književnu produkciju i mogu bez ikakve sumnje reći da je « Mjesečeva palača » najbolja Austerova knjiga. Možda nisam potpuno objektivan ? Jer kao prvu ljubav taj Austerov roman me dotaknuo na poseban način, ostavio mi je trag koji se teško može opisat, ali koji se ne zaboravlja. Ne vjerujem. Međutim, vidimo prvo o čemu govri « Mjesečeva palača » ? U 1969 oj smo godini, Neil Armstrong je prvi čovijek koi je hodao na mjesecu. Stvara se novi oblik istraživanja. Na zemlji, Marko Stanley Fogg je mlad student koji je rano ostao bez majke. Tada, voljeni stric Viktor postaje Markov tutor. Nažalost, Marko Stanley Fogg će se definitivno naći bez ikoga, jer mu i stric Viktor prerano umire. Poslije Viktorove smrti, Marko odlučuje da više neće ništa raditi. Novi Markov život je fin, čak bih rekao romantičan, ali pare koje je nasljedijo brzo su potrošene… I tada počinje Markov pad. U tom novom životu, pun teškoća, Marko Stanley Fogg če dobiti neočekivane odgovore u svojoj potrazi za identitetom. « Mjesečeva palača » je vrlo dirljiva prića, puna emocija i često žalosna, jer se smrt grozno ponavlja. Markova sudbina je čudna, neočekivana, ali i bogata, bogata u tom smislu što će Marko u teškoći shvatit život. Japanska poslovica kaže : « sedam puta padam, ali osam puta se dižem » i « Mjesečeva palača » je ta priča, priča o čovijeku koji se gubi, koji nezna kamo će… Hoće Marko Stanley Fogg znati pronaći put, put koji vodi prema slobodi, uspijehu, itd. ? Odgovor će te pronaći u « Mjesečevoj palači »…
Bilo je to onog ljeta kad se prvi čovjek spustio na Mjesec. Bio sam vrlo mlad, ali nisam vjerovao da za mene ima budućnosti. Htio sam živjeti opasno, ići do krajnjih granica i onda vidjeti što će biti sa mnom kad tamo stignem. Kao što se ispostavilo, umalo nisam preživio. Malo po malo nestao je sav moj novac, izgubio sam stan i završio na ulici. Da nije bilo djevojke Kitty Wu, vjerojatno bih umro od gladi. Upoznao sam je slučajno, ali s vremenom sam shvatio da je ta slučajnost zapravo bila oblik moje spremnosti za spašavanje samog sebe kroz druge. To je bio početak. Od tada nadalje događale su mi se čudne stvari. Zaposlio sam se kod starca u invalidskim kolicima. Saznao sam tko mi je bio otac. Prehodao sam pustinju od Utaha do Kalifornije. Sve je to bilo davno, ali pamtim dobro te dane, pamtim ih kao početak vlastitog života.
Zašto volim taj roman ? Kao prvo, radi toga što mi se svidjaju priče u kojima se ljudi izgube na putu prema njihovoj sudbini. Ta tema, od silaska u pakao, je vječna, jer uvjek donosi nešto posebno, ta tema nas potiče da razmišljamo o našoj osobnoj sudbini i o našem životu. Na primjer, u « Mjesečevoj palači » autor insistira na važnost i posljedice slobodnog izbora. Naravno, u ovom romanu, i druge teme su u igri, ali ih neću razotkriti ovdje. Samo znajte da su raznovrsne i bogate. Kao drugo, volim « Mjesečevu palaču », jer taj roman donosi posebne emocije, jer je taj roman vrlo emotivan. Austerov stil je rafiniran, on je magičar riječi, jer uspjeva, na lagan način, puno toga kazati. Jeste, stil mu je lagan, ali ne i pojednostavljen. U ovom romanu Paul Auster ističe sve njegovo znanje i zbog toga ga trebate pročitati. « Mjesečeva palača » je pozivnica za putovanje sa dobrohotnim okom mjeseca. Za kraj, možete pogledati moj dizajn korice knjige za tu Austerovu knjigu ovdje.
Što mislite o tome svemu ? Hvala što ste me čitali.
Malo je teško dešifrirati, ali stvarno mi se sviđa Mjesečeva palača.
J’aimeAimé par 1 personne
🙂 nisam mislio da ču imati komentare 🙂
J’aimeJ’aime
to piqued moje znatiželje, i zahvaljujući google. Ali čini se nevjerojatnim kao jezik
J’aimeAimé par 1 personne
🙂
J’aimeJ’aime
Merci pour ce délicieux commentaire, je dis délicieux car cela m a donné l envie de relire Paul Auster : c est dire que TES talents d écrivain sont incontestables. Et en ce jour, ou la presse française nous rappelle l amour de M D ORMESSON pour la littérature je ne peux m empêcher de faire le parallèle avec toi. Je suis très impressionnée par la rédaction de cet article en croate !!! La rédaction de cet article est fluide, la trame de l histoire nous est expliquée clairement et le destin de cet homme nous incite à réfléchir sur nos destinées… et du coup le suspens s installe : n est ce pas là un article réussi. Donc MERCI !!! Mais maintenant on culpabilise de ne pas lire assez….
J’aimeAimé par 1 personne
Merci merci à toi et ce commentaire très sympa 🙂
J’aimeJ’aime
Ha bon c’est du croate. OKOK. ^_^ Comme personne n’est parfait (ma réplique préférée d’un film parmi les préférés d’une actrice plutôt préférée, bref)(je viens de terminer un Jaenada, pardon, ça me gagne), j’avoue ne pas parler couramment cette langue.
J’ai compris la dernière phrase (habituelle chez toi) et ça doit être Moon Palace?
J’aimeAimé par 1 personne
En effet, c’est Moon Palace 🙂
J’aimeJ’aime
Désolée Goran… je ne peux te lire cette fois!
J’aimeAimé par 1 personne
🙂
J’aimeAimé par 1 personne
Heu… Oui ? ^^
J’aimeAimé par 1 personne
🙂
J’aimeJ’aime
J’ai pu comprendre une partie du billet, j’en suis fier :-). Bonne pause et RDV en 2018 !
J’aimeAimé par 1 personne
Et tu peux 🙂
J’aimeJ’aime
Mouahahahah. Filou va. (Talentueux filou, entendons nous…)
J’aimeAimé par 1 personne
🙂
J’aimeAimé par 1 personne